Danas ljeta provodim na moru, bezbrižno uživajući u ljetnim radostima. Nekada sam ljeta provodila kod bake na selu u Lici, ponekad je bilo bezbrižno, ponekad nije.
...
Kod bake nije bilo luksuza, ali je bilo ljubavi i brige za nas, priča za laku noć. Sve su to danas sjećanja koja ne blijede. Baka je živjela od svojih ovaca i uzgoja krumpira. Kako smo brat i ja odrastali, baka je starjela pa smo joj sve više pomagali u čuvanju ovaca, što je zapravo bilo zabavno i zanimljivo jer smo dane provodili brčkajući se u rijeci i trčeći po livadama, ali nismo voljeli pomagati joj vaditi krumpire koje je ona svake godine neumorno sadila. Baka je znala da ne volimo sudjelovati u vađenju krumpira, ali se valjda nadala da ćemo to zavoljeti i jednoga dana nastaviti to čime se bavila. Pokupljivala nas je slasnim šumskim jagodama, no kako smo odrastali tako smo se i sami naučili gdje u šumi rastu jagode pa smo iz dana u dan smišljali nove načine izbjegavanja vađenja krumpira. Jednog smo dana odlučili izbjeći vađenje krumpira skrivanjem u šumi iako smo znali da u šumu ne smijemo odlaziti sami. Uživali smo u jedenju jagoda kada nas je prestrašilo šuškanje. Odjednom se preda nama pojavio mrki medvjed. Uspaničili smo, počeli bježati i vikati:''Upomoć!'' Medvjed nam se približavao i spremao se dohvatiti me njegovim opasnim šapama. Tada se pojavila baka sva zadihana i crvena koja ga je počela udarati štapom. Medvjed se tada krenuo prema baki. Ja sam ukočeno u suzama i jecajima promatrala kako baka udara medvjeda štapom, a on nju šapama. Brat se nasreću pribrao i krenuo po pomoć u selo. Baka mi je vikala da bježim, ali ja sam bila u takvom šoku da se nisam mogla micati, a od prizora koji su uslijedili izgubila sam svijest.
…
Probudio me mlaz hladne vode koji je pljuštao po mom licu. Zbunjeno sam pogledavala oko sebe. Brat me smirivao: ''Ne brini, sve je u redu. Upucali su medvjeda.''
Strah se ipak nije micao s moga lica. Znao je da se brinem za baku.
''Živa je, odveli su je u bolnicu jer je ozlijeđena, ali bit će dobro.''
…
Uskoro je počeo rat, baka se preselila k nama u grad. Njezina kuća je razrušena, ovce više nisu žive, krumpiri više ne niču na njenoj zemlji. Medvjedi još lutaju onim šumama i jedu one naše slatke jagode.

Autor: Amaterka